TarraLand Utočište kunića i divljih zečeva

Učenje kunića na WC

Edukacija Utočište kunića Učenje kunića na WC

Divlji zec nemora učiti odlaziti na wc jer će biti pušten u prirodu.

 

Važno: Naučite kunića poštivanju životnog prostora te mu postepeno širite teritorij.

 
 
Za bebe, nakon što novom vlasniku dođu sa cca 2 mjeseca što je najbolja starost za odvajanje od majke, čak bismo preporučila da prvih mjesec dana kod novog vlasnika kunić bude u kavezu i 100% vremena, koji ako je solidno velik, bude takvim majušnim bebama kunićima pravi raj, itekako dovoljno velik uspoređujemo li njegove proporcije sa onim kaveza, u ranim danima života.

Preporučamo to zato, jer ga je u tom periodu važno naučiti da bude uredan i ide na wc: tako će kada odraste moći biti stalno slobodan u stanu jer je naučio onaj najvažniji korak koji mu to omogućava. Zato mislimo da je "zatvor" koji to u biti za bebača neće niti biti, dovoljno isplativ.

Tekst vrijedi i za one koji imaju bebe svoje kunićice, te ih radi lakšeg udomljavanja žele učiniti urednima. Jer iako će kod vas (u kojoj god skupini se našli-novog vlasnika ili uzgajivača) biti zatvoreni češće nego biste htjeli prvih tjedana, zamislite sreće ako će ostatak života radi urednosti moći šetati po sobi ili cijelom stanu!

Evo metode kako u toj situaciji naučiti već bebu da bude uredna:
Oni piške i kakaju svugdje, pa treba stavljati odmalena-od prvog dana, čak izlaska iz gnijezda ako je to slučaj,
na njihove lokvice sanipet/piljevinu (za što se već odlučite) a majušne kuglice pospremate na istu hrpicu koju ostavite da stoji neko vrijeme, bar 12 sati. U međuvremenu se možda čak skupi nekoliko takvih hrpica u kavezu.

Nakon primjerice 5-7 dana takvog reagiranja, ponovljanjem postupka posipanja te nakon što se hrpice malo osuše i odstoje, polako te iste hrpice sa sredine kaveza tj otkud su prvotno stvorene, gurkate , uz najbliži rub kaveza. Nakon ponovno par dana, recimo opet 5-7 (netreba žuriti), ponavljate sve isto ali više ne gurate hrpice samo uz najbliži rub nego lagano, onako lukavo  i uz najbliži ugao kaveza. Tako možete u tom periodu imati i po par (2-3 ) ugla ispunjena, no i dalje posipajte novonastale lokvice po gajbici. Pazite da kunić cijelo to vrijeme ne obavlja isto to u svojoj kućici gdje ne vidite, što je lako moguće.

Sad smo već negdje u 3.tjednu što je kunić kod vas. Pred njegov kraj, te 2-3 hrpice iz različitih uglova koncentrirajte u 2 pa na kraju i u samo jedan ugao koji kunić izabere, i dalje pokrivajući eventualne lokvice neštašnog kunića, te nakon sušenja gurnite u jedini preostali kut. No ,on bi već trebao osjećati potrebu da se služi formiranim hrpicama u uglovima/1 uglu, i kada to shvati a trebao bi čak nakon mjesec dana, spreman je polako napuštati svoj kavezić i vraćati se u njega kako bi lokvice bile na za to i predviđenom mjestu.


Dodatak: ispod hrpica koje se nalaze po cijelom kavezu, svaki put nakon njihovog pomicanja preporučamo obrisati mokrom krpom kako bi u potpunosti uklonili miris. Kunić bi na ovu metodu trebao reagirati jer od prvotnog posipanja lokvica i pomicanja kuglica na isto mjesto, jer počinje detektirati miris urina zajedno s mirisom piljevine/sanipeta te će ga wc formiran na 1 mjestu mirisom te kombinacije, kasnije privlačiti.
Nama je metoda UVIJEK uspjela.
 
Dodatni savjeti: Posebno je važno da kunića ne puštate po krevetima i trosjedima, ali oprez neka bude prisutan i kada je kunić na tepisima. Popiški li se jednom, miris se uvuče u namještaj i on se vraća na njega. Radije neka ga miris piljevine ili sanipeta ili neke dr.vrste stelje podsjeća na wc, a ne mjesto gdje spavate. To je još jedan razlog zbog čega savjetujemo "zabranu izlaska" iz kaveza za kuniće tokom učenja na WC.
 
Bit metode: kunići moraju naučiti CIJENITI SVOJ ŽIVOTNI PROSTOR. Ako shvati, a shvatiti će sigurno, da ukoliko piški i kaki gdje stigne, pritom sam sebi zagađuje životni okoliš, to jest ne može leći gdje želi jer mu je mokro i stoji na sve 4 dok netko ne počisti kavez, velike su mogućnosti da prihvati metodu obavljanja nužde na jednom mjestu.
Malo sebično od kunića, ali i lukavo od vlasnika :)

 

Dokaz: Uspješnost metode "poštivanja životnog prostora" može se vidjeti u idućoj priči koja dokazuje da se i odrasli kunić, koji je u našem Utočištu živio dulje vrijeme na terenu i obavljao nuždu na livadi, uspješno može naučiti na WC. 

 
 

Primjer učenja odraslog kunića na WC


Kunićica iz Utočišta koja je bila dulje vrijeme na bolovanju u stanu, bila je u početku non-stop zatvorena u gajbici, jer zbog obaveza volonter nije stigao čistiti za njom ako bi radila nered po stanu te je stoga bila zatvorena, a i tada smo vjerovali da će vrlo brzo nakon liječenja opet trčkarati livadom...no kako je vrijeme odmicalo a ona je još uvijek bila teško bolesna i nije se naziralo njeno vraćanje ostalim kunićima iz Utočišta, te nas je ona nerijetko dočekivala "na sve 4" ne želeći leći na mokru stelju u kavezu, počeli smo razmišljati da ćemo je morati puštati po prostoriji. Ujedno smo uočii da ona sve češće obavlja nuždu u jednom kutu kaveza tako da bi se ipak mogla leći na suhi dio.
 
Naime, počela je "cijeniti svoj životni prostor". Postepeno smo ju počeli puštati van te nam se učinilo nakon što je bila na pločicama, da je hrpica kuglica i dalje nastajala u kadici kaveza! 
Kunićica se naime vezala za kavez te je znala sjediti u njegovoj kadici sve dok se ne upiški, pa tek onda izić iz sigurnosti svoje kadice jer joj je smetala vlaga, te smo cijelu situaciju i dalje pripisivali neobičnoj slučajnosti.
Bili smo u laganoj nevjerici jer ipak se radi o kuniću koji je od malena živio u prirodi. Nakon prve noći što smo ju ostavili da bude slobodna, shvatili smo da ta urednost nije slučajnost-ujutro hrpa kuglica u kadici kaveza, a kunićica veselo trčkara po stanu :)
Uskoro smo joj kupili i pravi WC te kadicu kaveza maknuli. Doduše, nije to bio trokutasti kutni wc za patuljaste kuniće, već onaj poveći za mačke budući se radi o većoj guzi :)
 


Dakle, ako je zatvaranje pomoglo kod kunića koji od malena živi u prirodi, pa je poštivanje suhe podloge (strah da ne ostane mokro pod njim) i postepeno širenje teritorija pomogla da nam je nakon toga kunićica bila stalno vani i zaista uredna,  savjetujemo pokušaj iste metode i drugim kunićoljupcima koji imaju problema sa neurednošću svojih kunića.

Kod nas je dodatno pomoglo to, što su joj i kupaona i stan bili nov teritorij i ona ga je od početka "poštivala".
 
Ova priča nije jedini put da smo morali liječiti kuniće. Svaki kunić koji je do sada živio na livadi u Utočištu, a koji se zadrži u kavezu u našem stanu dulje od 2 tjedna, nauči obavljati nuždu u jednom kutu kaveza kako bi se u drugom mogao ispružiti. Baš SVAKI :)
 

 

 

Ukoliko imate pitanja, kontaktirajte autora i navedite naslov/URL teme.