TarraLand Utočište kunića i divljih zečeva

Ponašanje kunića

Edukacija Utočište kunića Ponašanje kunića

Odazivanja i zvukovi

Ovisno o godišnjem dobu oni se odazivaju na pozive. Ljeti znatno slabije, mogu čak reći da se uopće ne odazivaju jer hrane ima u izobilju, no zimi samo jedan poziv rezultira spektakularnim trkom desetaka kunića u smjeru kuće. Kunići su naučeni na zvuk suhog kruha jer je to jedini zvuk koji ih asocira na hranu u svako doba godine, što mi pomaže da ih uhvatim ako ima potrebe (pregled ili pikica radi šugarca). Štrgljenje kruha privlači ih i međusobno pa se znadu natjeravati u želji da dobe svoj komadić korice. Među ostalim zvukovima na koje reagiraju su pad sjemenki na tvrdu podlogu te naravno, šuškanje vrećice.

Među sobom komuniciraju tipičnim gugutanjem ako su dobre, te režanjem i frktanjem ako su lošije volje.

Najbitniji način komuniciranja je onaj na koji jedan drugome javljaju potencijalnu opasnost -blizinu predatora. Jedan tup zadnjim šapama znači da je potreban oprez i kunići se dižu na zadnje šape, naćulenih ušiju i promatrajući oko sebe, osluškujući hoće li još netko dati znak. Ponovi li se još jedan "tup", oprez se povećava i kunići se spremaju za bijeg. Ako dođe do dvostrukog udarca zadnjim šapama, kunići se razbježe u svoja skloništa.
U nekoliko navrata imala sam dojam da taj znak kunići među sobom znadu zlouporabiti. Kada je vrijeme hranjenja, jedan poplaši druge kuniće te dok su oni na oprezu , pojedinac se prehrabro prbliži hrani.
Kunićima nije ugodan zvuk fućkanja jer ih podsjeća na glasanje ptice grabljivice. Ako kunić nema iskustva sa pticom grabljivicom, fućkanje ga neće asocirati na takvu opasnost.
Po količini plahosti koje pokazuju, u svakom trenutku mogu znati dali su i u kojoj mjeri kunići nedavno imali problema sa predatorima.

Kunići TarraLanda reagiraju i na lavež pasa, jer psi čuvari, njemački ovčar Ben i kujica tornjaka Tara brane teren od mogu ćih opasnosti te svojim lavežom kunićima slučajno daju nešto što uhata stvorenja prepoznaju: saznanje da je netko s vanjske strane ograde.

 

Ponašanje grupa i pojedinaca


Kunići fomiraju grupe koje se manje ili više međusobno podnose ili ne podnose, što zapravo ovisi o općenitom sagledavanju odnosa pojedinaca iz tih grupa.
Grupe kunića lociraju se na različitim mjestima određenih udaljenosti i kao da ih nevidljiva crta razdvaja, točno osjećaju do kuda smiju nesmetano prolaziti. Što ne znači da se ne nađe pokoji hrabri pojedinac i pokuša prijeći granicu.
Bitno obilježje jest da su ženke glavni šefovi. Alfa ženka odlučuje da li će primiti drugu ženku u svoju grupu ili će je istjerati iz nje. Mužjaci nerijetko cirkuliraju od grupe do grupe, od jedne alfa ženke do druge, no takva mijenjanja grupa nisu česta.

Među sobom se prepoznaju tako da napnutih tijela spremnih za bijeg naslone njuške i u istom trenu prepaznajući miris, jedan kunić počne bježati a drugi za njim. Takvih netrpeljivosti ima, no češći je slučaj da se međusobno dobro podnose i traže kontakt s drugim kunićima. Kunići TarraLanda i usred najtoplijih ljeta vole ležati jedan pokraj drugog. Sukladno tome, novodošli kunić ne ostane dugo izvan grupa i ne biva odbačen, nego odmah prihvaćen od drugih pojedinaca, a vrlo skoro i od nekih grupa. Prihvaćanje pridošlica znatno olakšava činjenica da je teren dovoljno velik za formiranje takvih manjih skupina koje se među sobom bolje podnose. Često se pitomiji kunići drže zajedno zajedno i nalaze se bliže kući, a oni manje pitomi nalaze se u grupama dalje od kuće, čak se može definirati dio terena na kojem godinama obitavaju manje pitomi kunići.

Zimi su više-manje svi jedna velika zajednica a u proljeće ih čeka novo formiranje grupa.

Urednost kunića

Kunići su čista bića ako nauče cjeniti svoj prostor. Imala sam slučajeve kada sam ih radi liječenja morala držati u stanu dulje vrijeme. Tada ih prvih mjesec dana držim u kavezu niti jednom ih ne puštajući van. Radi posla i obaveza nije me bilo cijele dane doma a kunić srednje veličine znade izbaciti dosta kuglica i tekućine, što ih počne smetati te nakon par tjedana obavljaju nuždu u jedan dio kaveza da bi se u drugom mogli barem leći , budući nisu bili nijednom puštani van. Nakon što sam uočila uspješnost slučajne metode, otvorila sam žicu kaveza i kunić se kasnije svaki put vraćao obavljati nuždu u plastični dio kaveza, dok vani nije bilo nijedne kuglice. Metoda prostora je iznenađujuće svaki put djelovala i na starije kuniće koji su godinama živjeli u polu-prirodi. Jedan fantastičan dokaz da se svaki kunić, i stariji i neuredniji, može naučiti na WC za kuniće .

 

 

U izradi.

 

Ukoliko imate pitanja, kontaktirajte autora i navedite naslov/URL teme.