arraLand Utočište kunića i divljih zečeva

Tarina dilatacija i torzija želuca

Edukacija

27.11.2008.

Izgubili smo Bena prije 2 i pol mjeseca. Sada skoro i Taru. http://www.cheesebuerger.de/images/smilie/traurig/c040.gif

...
Noćas iza ponoći hitno smo Taricu vozili u vet.amb.Buba -
došli smo ondje u jedan u noći.

Što se dogodilo

Sve je počelo tako da je dečku i meni mama poslala poruku da Tari nije dobro. Zoran(dečko) me u ponoć probudio , istog trena srce mi je zakucalo sto na sat.

Nazvala sam mamu da pitam što je bilo. Rekla mi je da su simptomi kao kod Bena, i da se Tara loše drži. Nadala sam se ipak da pretjeruje jer smo još u šoku zbog Bena.

No, ona je u tim trenucima tražila Taru po noći i hladnoći na terenu, jer joj se naša kujica nije odazivala.
Našla ju je kako leži u kutu terena usred šume na dosta udaljenom mjestu od kuće, u lošem stanju, iako je maloprije bila blizu kuće. Tada sam znala da je stanje izuzetno loše i odmah smo nazvali Bubu. Dogovoreno je da hitno dođemo ondje.

Mama je u međuvremeni uspjela zamoliti da se Tarica digne i uđe u auto. Dok su došle do mene već sam spremno čekala.

Simptomi

Na putu do Bube lagano sam ispipala trbuščić. Tara je bila u polusnu, loše se držala, trbuh joj je bio ogroman i na opip strašno tvrd. Srećom desni i kapci su joj bilo zdravo roze boje i time sam znala da razlog lončastom trbuhu nije unutarnje krvarenje pa je bio gotovo isključen tumor ili otrovanje.
Nisam sigurna koliko je bila svjesna okoline . Glavicu je držala istegnutu prema gore i lagano je slinila.
Saznala sam da nije mogla povraćati a podražaj je imala. Svi simptomi pojavili su se u vrlom kratkom vreemnu.

Dolazak u Bubu i DIJAGNOZA

Došli smo u Bubu kad je već bilo blizu 1 ujutro.
Veterinaru Tomislavu smo izrecitirali simptome i odgovorili na pitanja nakon čega je on dijagnosticirao
dilataciju i torziju želuca.
Ukratko nam je opisao sve navedeno ovdje:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Torzija_%C5%BEeluca

http://www.zivotinjsko-carstvo.com/psi/torzija.php

http://foursoftpaws.yuku.com/topic/2575/t/Dilatacija-i-torzija-eluca.html

Zahvati

Prvi zahvat je bilo umetanje sonde (dugačke cijevi) u njezino grlo sve do želuca da bi se izbacio po život opasan sadržaj: plinovi sa zrakom i sam sadržaj želuca.
Sonda nije pomogla i tada je postajalo sve jasnije da je zbilja, zbilja loše. Vremena za rentgen nije nikako bilo i svi daljnji zahvati, uključujući operaciju bilu su u vidu već ODMAH.

Vet.Tomislav koji je inače pun nade, u nekoliko je navrata rekao da joj je stanje jako loše i na neki nas način pripremio na to da će nas možda ovako nenadano napustiti. Kada on to kaže, nemože mi biti svejedno.
Iza 1 A.M. pozvao je veterinara Sašu da izvrše dekompresiju ili, ako ona ne uspije, ide na operaciju.
Tara je dobila injekciju da zaspi, a ja sam ju pusnila u tjeme njene glavice sjećajući se kako sam još nedavno takav poljubac, prije 2 i pol, mjeseca dala Benu. Njegov poljubac bio je zadnji....

...
Dekompresija
"dekompresija se vrši korišćenjem velikih igala ili specijalnog hirurškog alata trokara kojima se buši koža i mišići direktno do stomaka. U nekim slučajevima opisani tretman je dovoljan. Međutim u većini slučajeva, operacija predstavlja jedini način da se psu spase život."

Ostale pojedinosti o tim zahvatima pišu na gore navedenim linkovima.

Ishod

Čekali smo da pokušaj dekompresije završi. Nakon neka pola sata dok mi je dečko Zoran preko mobitela čitao sve informacije o ovoj bolesti, vet.Tomislav je iza 2 ujutro izašao iz sobe.
U ruci je sa smješkom (prvi pozitivan znak) držao onaj veliki crveni WC za mačke prepun sadržaja iz želuca koji je izgledao kao sadržaj iz neke močvare. Zaudarao je. Osim tog sadržaja, uspjeli su iz nje izvući zrak i ostale plinove.

Cijelo vrijeme zahvata , dijagnoze i čekanja bila sam kao kip i tek nakon što sam čula da je Tara za sad u redu, pukla sam. Tresla sam se i srce mi je htjelo iskočiti iz prsnog koša. Jel moguće toliko voliti neku životinju?

Danas smo se odlučili za preventivnu operaciju učvrščivanja želuca, budući su šanse da joj se ovakvo što ponovno dogodi, prevelike.
Ovo je Tara kod kuće u pola 4 ujutro, kako pajki nakon narkoze. Ne mogu vjerovati da se mogla nikad više ne probuditi..

Niti danas ne mogu doći k sebi kada se sjetim da ona ne bi dočekala jutro .http://www.cheesebuerger.de/images/smilie/traurig/c040.gif http://www.cheesebuerger.de/images/smilie/traurig/c040.gif http://www.cheesebuerger.de/images/smilie/traurig/c040.gif
Kada se sjetim, da je ona otišla u šumu da ugine sama.

__________________________________________________________________________________________________________

 

5.12.2008.:

Tara je dobro, spremamo se za operaciju !

Nastavak slijedi...